Tko smo mi

Naša povijest...

kako nastajen RADIO Sì

RADIO SI nastaje iz uvjerenja da odrastajući mladi ljudi osjećaju potrebu komunicirati: tko su, što osjećaju, što proživljavaju, kao i poruke koje su od velikog značaja: želja za rastom, želja za istinom.

Naša predanost kao odgojitelja je pružiti im to mjesto.

Radio se zove RADIO SI, to je potvrdno priloženo ime jer označava najveće pridonošenje nekom projektu, nekom pitanju. Stoga nas SI podsjeća na to kako bi mladić mogao odgovoriti na naše pitanje, ili možda SI predstavlja Da Djevice Marije koja, suočena s projektom većim od nje, ali koji je bio projekt čovječanstva i spasenja, rekla je: “Da, neka bude volja Tvoja!”

la storia di radio si, la radio dei concettini creata per i giovani e gli adolescenti

Aktivnost radija počinje u teškom razdoblju poput onog tijekom Covid-a, zajedno s drugim aktivnostima predloženim kao odgojna zajednica. Sve aktivnosti imale su cilj uključiti mlade ljude kako bi vrijeme prolazilo, a da ne razmišljaju o tome da ne mogu otići kući i zagrliti svoje roditelje. Radio ima namjeru obuhvatiti druge zajednice diljem svijeta koje se bave djecom i obrazovanjem.

Povijest Kongregacije

U 19. stoljeću, usred širenja agnosticizma, Duh Sveti je podigao izvanredne muškarce i žene obdarene karizmom “brige” i “primitka”, tako da bi ljubav prema bližnjem još uvijek mogla uvjeriti skeptičnog i pozitivističkog čovjeka da vjeruje u Boga-Ljubav.

U toj skupini vjernika punih Duha Svetoga bio je i Luigi Monti, blaženi ljubavi, koji je svjedočio ljubav prema bližnjem u znaku žene koja nije poznavala grijeh, znaku oslobođenja od svakog zla: Bezgrešne. Luigi Monti, laički redovnik zvan “otac” po poštovanju svojih učenika, zbog njegove očite duhovne očinstva, rođen je u Bovisiu, nadbiskupiji Milana, 24. srpnja 1825. godine, osmi od jedanaestero djece. Ostavši bez oca u dobi od 12 godina, postao je drvodjelja kako bi pomogao majci i mlađoj braći i sestrama. Mladi Luigi okupio je u svojoj radionici mnoge vršnjake obrtnike i seljake kako bi stvorili večernji oratorij. Grupa je dobila ime Društvo Presvetog Srca Isusova, ali narod Bovisia nazvao ih je “Društvo Frajera”.

Ova se grupa isticala asketskim životom, posvećenjem bolesnom, siromašnom, te žarom za evangelizaciju udaljenih mjesta. Luigi, vođa grupe, 1846. godine u dobi od 21 godine posvetio se Bogu polaganjem zavjeta čistoće i poslušnosti u ruke svoga duhovnog oca. Bio je vjernik-laik posvećen Crkvi Božjoj bez samostana, bez odore. Međutim, neki nisu mogli prepoznati darove koje je Duh ulio u Luigi Montija. Naime, neki ljudi u selu zajedno s župnikom izveli su prikrivenu ali otvorenu opoziciju koja se pretvorila u klevetničku optužbu zavjere protiv austrijske vlasti okupacije. Unatoč sumornom ozračju koje je vladalo u Lombardi-Venetiji 1851. godine, Luigi Monti i njegovi drugovi oslobođeni su u istrazi, ali tek nakon 72 dana u zatvoru.

Docilan njegovom duhovnom ocu, ušao je s njim među Sinove Marije Bezgrešne, Kongregaciju koju je bl. Ludovico Pavoni osnovao samo pet godina prije. Ostao je šest godina kao novak. Ovo je vrijeme bilo za Luigija Montija prijelazno razdoblje u kojem je zavolio Pavonijeve konstitucije, iskusio se kao odgojitelj te naučio teoriju i praksu medicinske struke koju je stavio u službu zajednice i onih pogođenih kolera epidemijom 1855. godine u Bresciji, dobrovoljno se zatvarajući u lokalnu lazaretu.

Luigi Monti, sa 32 godine, još uvijek traži konkretnu realizaciju svoje posvete. U pismu iz 1896. godine, četiri godine prije kraja svog života, opisao je noć duha koju je doživio u ovom razdoblju:

“Proveo sam sate pred Isusom u Presvetom Sakramentu, ali sve su bile sate bez kapljice nebeske rose; moje srce ostalo je suho, hladno, bez osjećaja. Bio sam baš na rubu da sve napustim kada, nalazeći se u sobi, čujem unutarnji glas koji mi jasno i razgovjetno govori: “Luigi, idi u kor crkve i ponovno izloži svoje muke Isusu u Sakramentu.” Slušam nadahnuće i žurim ga slijediti. Kleknem i nakon nekog vremena – čudo! – vidim dva lika u ljudskom obliku. Poznajem ih. To su bili Isus sa svojom Presvetom Majkom, koji mi se približavaju i s glasom visokim govore: “Luigi, još ćeš mnogo patiti; susrest ćeš se s drugim, većim i raznolikim borbama. Drži se; iz svega ćeš izaći pobjednik; naša moćna pomoć nikada neće izostati. Nastavi put kojim si krenuo.” Tako su rekli i nestali.”

Inspiriran svjedočanstvom ljubavi svete Križarice od Roža, otac Luigi Dossi je Montiju predložio ideju osnivanja “Kongregacije za služenje bolesnicima” u Rimu. Luigi Monti je prihvatio i predložio da se nazove “Kongregacija Sinova Bezgrešne Začeća”. Ideja je bila podijeljena od nekoliko njegovih prijatelja iz vremena “Kompanije” i od mladog, vrlo strastvenog, iskusnog medicinskog sestre, Cipriana Pezzinija.

Osnivanje u sjeni Cupole nije bilo jednostavno, a posebno ne u jednoj od najpoznatijih bolnica u Europi: bolnici Santo Spirito. U međuvremenu, kapucinski kapelani te poznate bolnice započeli su udruženje laika sv. Franje za tjelesnu pomoć bolesnima. Kada je Luigi Monti stigao u Rim 1858. godine, našao je drugačiju stvarnost od one koju su planirali on i njegov prijatelj Pezzini koji ga je prethodio kako bi sklopio potrebne pregovore s Komandantima, najvišim autoritetom bolnice.

Shvatio je da ga je Bog, u tom trenutku, želio kao “Fra Luigija iz Milana”, medicinskog sestre u bolnici Santo Spirito, te je ponizno zatražio da ga prime u svoje redove. Najprije je bio zadužen za sve usluge koje danas obavlja pomoćno medicinsko osoblje, a zatim je bio zadužen za određene intervencije specifične za posao phlebotomista, opisane u diplomu koju mu je izdala Sapienza sveučilište u Rimu. Godine 1877. Pio IX, po jednoglasnom izboru svojih subraće, postavio ga je na čelo “njegovog” Društva, gdje će ostati 23 godine do smrti. Pio IX je od početka preferirao Društvo Sinova Bezgrešne za veliku želju da bolni bolesnici rimskih bolnica budu dobro zbrinuti, ali i zato što su nosili ime Bezgrešne. Postavljen na čelo “svoje” obitelji, Luigi Monti je pripremio za nju životni kodeks koji odražava iskustva kojima ga je vodio Duh Božji. I zajednica Santo Spirito, kroz njegovu animaciju, živjela je “apostolski način života” Sinova Bezgrešne. Braća, hranjena Euharistijom i meditacijom o povlasticama “Sasvim Čiste”, posvetila su se skrbi o bolesnicima na herojski način. U masovnim prijemima zbog epidemija malarije, tifusa ili nakon ratnih sukoba, braća se nisu ustručavala ponuditi čak i svoj madrac. Svi su se izjasnili spremnima da pomažu bolesnicima svih vrsta bolesti, bilo gdje da budu poslani. Luigi Monti je osnovao druge male zajednice u Gornjem Latiumu, gdje je i sam prije djelovao kao bolničar s mnogim ulogama, kao i kao putujuća medicinska sestra za seoska imanja rasuta po okolici Orte (VT). Jednog dana (1882.) posjetio ga je kartuzijanac u bolnici Santo Spirito koji je izjavio da mu je Bezgrešna Djevica dala nadahnuće da mu se predstavi. Dolazio je iz Desija (Milana). Kartuzijanac mu je predstavio tužnu situaciju: četvero siročadi, djeca njegovog umrlog brata, od kojih najstariji ima jedanaest godina.

Jedan je znak Božjeg Duha bio taj da je Luigi Monti proširio svoj humanitarni rad na maloljetnu djecu koja su ostala bez oba roditelja. Za njih je otvorio dom za skrb u Saronnu. Njegovo je temeljno pedagoško načelo temeljeno na očinstvu odgajatelja. Siroče treba pronaći u zajednici redovnika novu obitelj, kako bi “živjeli zajedno dan”, stvorili perspektive integracije u društvo kroz ljudsku i kršćansku formaciju koja bi bila osnova za sve zvanja: za obitelj, za stanje posebnog posvećenja i za svećeničko poslanje.

Luigi Monti, laik posvećen životu, osmislio je zajednicu “Braće” koji nisu svećenici i koji su imali jednaka prava i dužnosti, gdje bi se za vođu zajednice birao najpogodniji brat. Smrt ga je zatekla u Saronnu, iscrpljenog, gotovo slijepog, u dobi od 75 godina 1900. Njegov projekt još nije bio odobren od strane crkvene vlasti. Ali 1904. je papa Pio X dao odobrenje novom modelu zajednice koji je osmislio osnivač, dodjeljujući svećeničko poslanje kao bitan dodatak za obavljanje apostolske misije usmjerene prema cijelom čovjeku, kako u službi bolesnika tako i u prihvatu marginalizirane mladeži.

Blaženi Ildefonso Schuster, nadbiskup Milana, otvorio je 1941. informativni postupak koji je trajao do 1951. godine.

Godine 2001. Kongregacija za proglašenje svetaca objavila je dekret o herojskim krepostima, a 2003. godine objavljen je dekret koji je proglasio čudotvornim ozdravljenje seljaka Giovannija Luigija Ieclea koje se dogodilo 1961. u Bosa (Sardinija). Danas Kongregacija Sina Bezgrešne širi se diljem svijeta, izražavajući karizmu očinske dobrodošlice i humanitarnog rada koji je osnivač Luigi Monti obavljao profesionalno i s izuzetnom posvećenošću.

Blaženik je proglašen od strane pape Ivana Pavla II. 9. studenog 2003. godine. Dan kada se slavi je 1. listopada prema Martyrologium Romanum, a Kongregacija Sina Bezgrešne i nadbiskupija Milana ga se sjećaju 22. rujna

Fonte: vatican.va

C.F.I.C.
Scroll to Top